Pastoral grada
Stipe Nimac
Lepuri, 2008.
(160 stranica)
ISBN 978-953-96517-7-8
Stipe Nimac
Lepuri, 2008.
(160 stranica)
ISBN 978-953-96517-7-8
Norbert Mette
Praktična teologija nekoć i danas
Lepuri-Split 2004.
(78 stranica),
ISBN 953-6012-32-4
Stipe Nimac
Lepuri 2001.(191 stranica),
ISBN 953-96517-0-6
Predgovor – Bono Zvonimir Sagi 5
Šlo je praktična teologija 9
Tradicija kao pastoralno poslanje i aggiornamento 19
Mjesto mladih u župskoj zajednici 35
Mladi aktivni subjekti kateheze 53
Pedagoški pomaci i mjesto vjeronauka u Novom sustavu osnovnoga
i srednjega školstva u Republici Hrvatskoj 57
Studentska kateheza 77
Kateheza odraslih – prioritetni zadatak Hrvatske crkve 85
Odgoj župnih pastoralnih vijeća za dijakoniju 111
Pastoralno djelovanje u neredovitim situacijama prema
»Familiaris consortio« (br. 79-84) 117
Grad kao stjecište migracijskih tokova i izazov za pastoralni
rad u našoj Crkvi 137
Grad – izazov za pastoralni rad 159
Sport kao izazov, poziv i šansa za evangelizaciju 175
Biblioteka „Ravnokotarski Cvit“ svoje ime zahvaljuje naslovu slavnoga djela hrvatskoga gramatičara i istaknutoga pastoralca i katehetičara, ravnokotarskoga fratra fra Tome Babića (Velim, oko 1680. – Šibenik, 1750.) „Cvit razlika mirisa duhovnoga“ (Mleci, 1726., 1. izd.), koje se u narodu nazivalo također „Babuša“ ili „Babićev katekizam“. Babićev „Cvit“ obrađuje ne samo kršćanske teme nego i doprinosi općem kulturnom uzdizanju naroda, a pisan je u prozi i stihovima privlačnim i razumljivim stilom tako da je postao dio narodne baštine. Babić među prvima uvodi deseterac u umjetničku poeziju te time utire put Grabovcu i Kačiću. „Cvit“ je doživio osam izdanja i bio svojevrsni „bestseller” (uspješnica) kroz dva stoljeća.
Na tom tragu želja osnivača i urednika biblioteke „Ravnokotarski Cvit“ je da i knjige koje se objavljuju u toj biblioteci, s jedne strane, promoviraju ljudske i kršćanske vrjednote te da, s druge strane, što više uđu u narod i tu zažive, da se čitaju i postanu dio opće kulturne baštine, pa makar i daleko manje od Babićevog „Cvita“.
U biblioteci su do sada objavljeni sljedeći naslovi:
Stipe Nimac, sin Nike i Ane, rodio se 6. ožujka 1950. u Lepurima, općina Benkovac. Osnovnu školu završio je u Lišanima Ostrovičkim 1965., a klasičnu Franjevačku gimnaziju u Sinju 1972. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, a diplomirao je 1977. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja zaređen je 1977. god. u Splitu. U župi Gospe od Zdravlja u Splitu bio je župni vikar (1977.-1980.) i vjeroučitelj srednjoškolaca i studenata (1980.-1982.). Od 1982. do 1984. pohađao je poslijediplomski studij iz pastoralne teologije na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu gdje je magistrirao 1984. godine. Bio je vjeroučitelj studenata, župnik i samostanski vikar (1984.-1988.), a od 1988. do 1990. župnik „in solidum” i vjeroučitelj studenata u župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Uređivao je od 1985. do 1990. list Majka (list svetišta i župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu). Godine 1986. pokrenuo je Pastoralni vodič, – vodič svetišta i župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Doktorirao je 1990. iz pastoralne teologije na Teološkom fakultetu Papinskoga lateranskog sveučilišta (Pontificia Università Lateranense) u Rimu, disertacijom La popolazione e le perspettive dell’ opera pastorale della provincia francescana del Santissimo Redentore – Spalato/Croazia (Stanovništvo i pastoralne perspektive Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja-Split/Hrvatska).
Bio je vicerektor Franjevačke teologije u Makarskoj (1994.-1997.) te voditelj VI. pastoralne (đakonske) godine (1991.-1997.). Član je Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i viši savjetnik za studente i radničku mladež pri Nacionalnomu katehetskom uredu Hrvatske biskupske konferencije (1997.-1999.) te je u dva mandata (2004.-2009. i 2010.-2015.) imenovan članom Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i udruge apostolskoga života. Od 2010. do 2013. obnaša službu domagistra bogoslova u Franjevačkom klerikatu na Trsteniku u Splitu, a od 2012. u istoj odgojnoj ustanovi vrši službu voditelja VI. pastoralne (đakonske) godine.
Kao vanjski suradnik predavao je pastoralne i katehetske predmete na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj (1990.-1995.), na Teološko-katehetskomu institutu u Splitu (1993.-1999.), te od 1995. (do danas) na Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru (danas Teološko-katehetski Odjel Sveučilišta u Zadru).
Od 1995. zaposlen je na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj, Područni studij Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1999. god. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Godine 1998. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta pri Katedri pastoralne teologije Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za potrebe Područnoga studija u Makarskoj, a 2003. ponovno je izabran u znanstveno-nastavno zvanje docenta pri istoj katedri Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Dana 29. listopada 2009. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora pastoralne teologije pri Katedri pastoralnoga bogoslovlja Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Bio je vršitelj dužnosti pročelnika Katedre religiozne pedagogije i katehetike (1998.-2004.), a u dva mandata od pet godina zaredom (2007.-2012. i 2012.-2017.) izabran je na dužnost pročelnika Katedre pastoralnoga bogoslovlja.
Na sjednici senata Sveučilišta u Splitu 18. rujna 2015. na temelju dosadašnje znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti, te imajući u vidu mišljenje Stručnoga povjerenstva Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te odluku Fakultetskoga vijeća Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, na temelju odluke Matičnoga odbora o izboru u znanstveno zvanje znanstvenoga savjetnika te odluke ovlaštenoga vijeća Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i odobrenja od strane Apostolske Stolice („Nihil obstat“) izabran je u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitoga profesora (I. izbor) za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje teologija, grana pastoralna teologija.
Sudjeluje na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima te teološko-pastoralnim tečajevima.
Bio je suradnik u znanstveno-istraživačkom projektu Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, pod nazivom „Utjecaj medija na hrvatsku obitelj“ (2002.-2005.), glavnog istraživača prof. dr. sc. Jurja Mirka Mataušića.
Osnivač je i glavni urednik biblioteke „Ravnokotarski Cvit” u čijem je nizu do sada objavljeno 29 knjiga.