Katolička pastoralna teologija

Norbert Mette


Praktična teologija nekoć i danas

Lepuri-Split 2004.

(78 stranica),

ISBN 953-6012-32-4

Sadržaj

Riječ urednika

Predgovor

  1. Uspostava pastoralne teologije kao sveučilišne discipline
  2. Od pastoralne teologije prosvjetiteljstva prema praktičnoj teologiji »Tübingenške škole«
  3. Pastoralna teologija pod prevlašću novoskolastike
  4. Novi početci u crkvenoj praksi i pastoralnoj teologiji
  5. Konačna konsolidacija praktične teologije - »Priručnik pastoralne teologije«
  6. U kontekstu aktualnih znanstveno - teorijskih rasprava
  7. Noviji cjeloviti projekti
    7.1 Monografski cjeloviti nacrt
    7.2 Empirijska teologija
    7.3 Socijalni pastoral kao nova paradigma
    7.4 »Novi Priručnik«
  8. Pogled u budućnost: Otvorena pitanja i problemi

Bibliografija

Bilješka o piscu

Kazalo

Riječ urednika

Iako pastoralna odnosno praktična teologija ove godine slavi 230. godišnjicu (1774. - 2004.) svojega postojanja kao sveučilišna disciplina, to ipak ne znači da pastoralni odnosno praktični vid teologije nije posto­jao već mnogo ranije. Uzme li se, naime, u obzir onu zbilju, koja se pod tim misli, očito je da počeci pastoralne teologije sežu sve do crkvenih otaca i u određenom smislu čak do novozavjetnog vremena što se - kako to primjerice tvrdi Norbert Mette[1] - osobito lako može prepoznati u tzv. pastoralnim poslanicama Novoga Zavjeta. Osim toga, valja spomenuti kako Drugi Vatikanski koncil (osobito u dokumentu »Optatam totius« br. 16) i apostolska pobudnica »Pastores dabo vobis« iz 1992. (br. 54 i 57) te mnogi teolozi smatraju da je čitava teologija u cjelini »prak­tično« usmjerena pa bi se onda moglo reći da praktična teologija posto­ji zapravo otkako postoji i sama teologija. Jednom se pak više naglaša­valo njezin teorijski, a drugi put više praktični dio. Tako su primjerice u srednjem vijeku Aleksandar Haleški (1185.-1245.), Bonaventura (1217/18.-1274.) i Vilim iz Auxerra (f 1231. ili 1237.) jako naglašavali praktičnu usmjerenost teologije na buđenje straha i ljubavi prema Bogu kao najvišem dobru te su u tradicionalnoj oznaci teologije kao mudrosti (sapientia), a ne kao nauka (doctrina), vidjeli povezanost njezinih teorij­skih i praktičnih komponenata. Toma Akvinski (1225.-1274.) više je na­glašavao njezin teorijski dio, dok je Duns Skot (1265.-1308.) teologiju promatrao kao praktičnu znanost.[2] U svakom slučaju, srednjovjekovna teologija je u cjelini uvijek iznova nastojala istaknuti i svoju praktičnu dimenziju u djelovanju Crkve, što se kasnije još više pojačalo. Teorija i praksa u teologiji su naime komplementarni pojmovi tako da se može reći da nema čiste teološke teorije bez crkvene prakse niti prakse bez neke određene teorije.

Sam pojam »pastoralna teologija« na katoličkom prostoru se po pr­vi put pojavio 1591. u Trieru u naslovu knjige »Enchiridion theologiae pastoralis«. autora Petera Binsfelda (oko 1546.-1598.).[3] Sljedeći korak bila je uspostava pastoralne teologije kao sveučilišne discipline u Beču 1774., o čemu daje osnovne informacije prvo poglavlje ove knjižice.

Tradicionalno se ova teološka disciplina na katoličkom prostoru nazivala »pastoralna teologija« sve do šezdesetih godina 20. stoljeća kad se pod utjecajem tubingenške škole i evangeličke teologije počeo sve više upotrebljavati termin »praktična teologija«.[4] Iako se ovi ter­mini danas najčešće rabe istoznačno kao sinonimi, valja spomenuti da se u stručnoj literaturi ipak često razlikuje praktična od pastoralne teologije.

Naziv »praktična teologija« u svojem širem značenju pokriva skupinu teoloških predmeta koji se razlikuju od biblijske, povijesne i sustavne teologije (u koju spadaju fundamentalna, dogmatska te po svoj prilici također moralna teologija); to su - kako ističe naš autor u tekstu koji slijedi - liturgika, crkveno pravo, religiozna pedagogika, katehetika, homiletika (a možda i crkveni društveni nauk, ako ga se ne pribroji moralnoj teologiji) te dakako i prije svega pastoralna teologi­ja. Naziv »pastoralna teologija« doziva u pamet rad »pastira« (lat. pas­tor), tj. klerika i redovnika u pastoralu te u novije vrijeme i drugih pas­toralnih »profesionalaca« (laika s posebnim crkvenim poslanjem); zato on prikladnije opisuje onu teološku disciplinu koja se na poseban način bavi pastoralom u najužem smislu te riječi. Ovdje ipak dajemo prednost nazivu »praktična« umjesto »pastoralna« teologija stoga što je on obuhvatniji i ne usredotočuje svu pozornost na »pastira« u tradi­cionalnome smislu - premda njemu svakako valja dati važnost koja ga ide upravo zbog predsjedanja zajednici vjernika, što ima svoj vrhunac u euharistijskome slavlju.[5]

U hrvatskoj teološkoj terminologiji ranije su se jednako tako upotrebljavali nazivi »pastoral«, »pastoralni«, odnosno (u hrvatskom prijevodu latinske riječi »pastor«) »pastirski«, »pastirsko bogoslovlje« i si.[6] dok se danas sve češće govori i o »praktičnoj« teologiji.

Praktična teologija kao teološka disciplina potječe s njemačkog govornog područja na kojem se i najviše razvila. Praktična teologija u Hrvatskoj uglavnom je pod utjecajem praktične teologije s nje­mačkog govornog područja, iako postoje i neki manji utjecaji s drugih područja, ovisno o tome gdje su se formirali naši pastoralni teolozi. Još uvijek se ne može reći da postoji neka specifična hrvatska prak­tična teologija koja bi bila prilagođena upravo našim crkvenim i društvenim prilikama. Izradba takve prilagođene hrvatske praktične teologije potreba je i imperativ svima koji se »ex professo« bave pra­ktičnom teologijom i pastoralom uopće. Kako je već sada u Hrvatskoj u mnoštvu studija i članaka kvalitetno obrađeno mnogo aktualnih pastoralnih tema, to bi sigurno moglo poslužiti kao podloga za izrad­bu vlastite praktične teologije, odnosno suvremenog (jer već postoji jedan stariji[7]) priručnika za nju, koji bi uvažio konkretne hrvatske prilike i mogućnosti.[8]

Ova knjižica kani dati sažeti pregled povijesti praktične teolo­gije te ocrtati njezine suvremene domete i izazove. Autor joj je Nor­bert Mette, poznati njemački stručnjak za praktičnu teologiju. On je prihvatio sugestiju urednika biblioteke »Ravnokotarski Cvit« da pri­redi i na hrvatskom jeziku objavi ovaj tekst koji do sada još nije bio objavljen na njemačkom. Tako sažeta i pregledno oblikovana studija - koliko je nama poznato - za sada još ne postoji ni u nas ni drugdje pa će ona zasigurno pokriti određene potrebe u tome smjeru. Uvjereni smo da će ona pomoći studentima katoličkih bogoslovnih fakulteta kao i hrvatskim pastoralnim teolozima u što boljem i jasnijem sagle­davanju povijesti i problema praktične teologije, te biti barem malim poticajem za stvaranje vlastite hrvatske praktične teologije kao i primjerenog priručnika koji bi, uvažavajući naša hrvatska iskustva i spoznaje naših stručnjaka, primjereno odgovorio našoj kršćanskoj i društvenoj situaciji.

Lepuri, 11. studenoga 2004.
fra Stipe Nimac
Sveučilište u Splitu
Katolički bogoslovni fakultet

Na vrh


Bilješke

[1] Usp. N. Mette, Praktische Theologie, u: Lexikon der Religionspadagogik, ur. Me­tte, N.-Rickers, F., Neukirchener, 2001. str. 1548.

[2] Usp. N. Greinacher, Der geschichtliche Weg zur Praktischen Theologie, u: H. Has-linger (ur.), Handbuch Praktische Theologie, sv. 1. Matthias-Grünewald-Verlag, Mainz, 1999. str. 47; N. Greinacher, Crkvene strukture pred sutrašnjicom, KS, Zagreb, 1970.

[3] Usp. Isti, str. 47.

[4] Značajno je da i Drugi Vatikanski koncil - osobito u svojoj pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu »Gaudium et spes« - u korist šireg shvaćanja (»Spa-senjsko poslanje Crkve u postojećoj situaciji«) napušta pojam »pastoralan« kao preuzak pojam; usp. K., Rahner, Struktunvandel der Kirche als Aufgabe und Chance, Freiburg, 1972.

[5] Usp. N. Mette, Praktische Theologie, u: Lexikon der Religionspadagogik, ur. Mette, N.-Rickers, F., Neukirchener, 2001. str. 1547; G. Trentin - L. Bordignon (ur.), Teologia pastorale in Europa, Padova, Messaggero, 2002., str. 9; F. Schweitzer - J. A. Van der Ven (ur.), Practical Theology - International Perspectives, Peter Lang, Fran­kfurt a. M. 1999; H. Haslinger (ur.), Handbuch Praktische Theologie, sv. 1. Matthias-Grunewald, Mainz, 1999; H. Haslinger (ur.) Handbuch Praktische Theologie, sv. 2. Matthias-Grünewald, Mainz 2000; O. Fuchs, (ur.) Theologie und Handeln. Beitrage zur Fundierung der Praktischen Theologie als Handlungstheorie, Diisseldorf 1984; O. Fuchs, Neue Wege einer eschatologischen Pastoral, u: Theologische Quartalschrift, 179(1999.), br. 4. str. 260-288.

[6] Hrvatski pastoralni teolozi 19. i 20. stoljeća upotrebljavaju različite pojmove: bogoslovje pastirsko (Jerolim Andrić, Bogoslovje pastirsko, Zagreb, 1862; Isti, Bogoslovje pastirsko (pretisak), Teologija u Đakovu, Đakovo, 2004.); Pastirsko bogoslovlje (Martin Stiglić, Katoličko pastoralno bogoslovlje, sv. 1. Zagreb, 1886; sv. 2. Zagreb, 1887.); Pastirsko bogoslovlje (Stjepan Đanić - Bogoljub Strižić, Pas­tirsko bogoslovlje, prijevod Schüch-Polz, Handbuch der Pastoraltheologie, 17. izdanje iz god. 1915, izdano u Zagrebu, 1917; Dragutin Kniewald, Pastirsko bogo­slovlje. Dušobrižnikova ličnost i djelatnost, sv. 1. Zagreb, 1930; Dragutin Kniewald, Pastirsko bogoslovlje. Svećenička služba, sv. 2. Zagreb, 1938.); pastoral (Ivan Skreblin, Dušobrižnikova orijentacija, Zagreb, 1956.); pastoralka (Živan Bezić, Pastoralni radnik, sv. 1. HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1982; Živan Bezić, Pastoralni rad. Katolička pastoralka, sv. 2. HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1983; Živan Bezić, Pastoralna služba. Katolička pastoralka, sv. 3. HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1985.). U člancima i raspravama objavljenima na hrvatskom jeziku poslije Drugog vatikan­skog koncila sve do danas susreću se tri pojma za naziv te teološke discipline: pas­toralka, pastoralna teologija i praktična teologija (Usp. Zvonimir Bono Šagi, Tra­ganje za novom crkvenom praksom, KS, Zagreb, 1982; Isti, Pastoral župne zajed­nice, KS, Zagreb, 2003; Josip Baloban, Pastoralni izazovi Crkve u Hrvata, KS, Zagreb, 1998; Stipe Nimac, Zahtjevi praktične teologije u hrvatskoj Crkvi, Lepuri, 2001; Josip Baloban, Važnost pastoralne teologije u sadašnjem trenutku Crkve i društva, Bogoslovska smotra 58(1988.), br. 4. str. 14-26. U nazivima na teološkim učilištima u Hrvatskoj još uvijek ipak prevladavaju ter­mini »pastoral«, »pastoralni« i si. Tako primjerice Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu u svojem Statutu i Pravilniku, kad je riječ o klasifikaciji pred­meta na istoimenom Fakultetu, govori o katedri pastoralnog bogoslovlja. U ras­poredu KBF-a u Splitu za ak. god. 2004/2005. govori se o katedri pastoralne teolo­gije (Statut Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, CuS, Split, 2000; Pravilnik o djelovanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, KBF, Split, 2002; Raspored akademske godine 2004./2005. KBF-a Sveučilišta u Splitu, Split, 2004.).

[7] Živan Bezić, Pastoralni radnik, sv. 1. HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1982; Živan Bezić, Pastoralni rad. Katolička pastoralka, sv. 2. HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1983; Živan Bezić, Pastoralna služba. Katolička pastoralka, sv. 3. HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1985.

[8] Na međunarodnom simpoziju pastoralnih teologa (Đakovo, 7.-9. listopada 2004.) na temu: »Pastoralna teologija u današnjoj Europi pred starim i novim pitanjima«, na kojem su sudjelovali svi pastoralni teolozi hrvatskog jezičnog područja i teolozi iz trinaest drugih europskih zemalja, rodila se ideja da se hrvatski pastoralni teolozi susretnu jednom godišnje i razgovaraju o aktualnim temama hrvatske praktične teologije te o njezinim integracijama u europske i svjetske trendove ove discipline. Tom zgodom potaknuta je i inicijativa da se načini udžbenik praktične teologije iz hrvatskih prilika i za hrvatske prilike.

Predgovor